28 svibnja 1918. donošenjem Deklaracije o neovisnosti osnovana je prva parlamentarna demokracija u muslimanskom svijetu - Azerbajdžanska Demokratska Republika. Suvereni teritorij Azerbajdžanske Demokratske Republike bio je 114 000 četvornih kilometara. Unatoč ozbiljnim unutarnjim i vanjskim izazovima proizašlim iz raspada carstva, Azerbajdžanska Demokratska Republika je uspjela uspostaviti učinkovite državne institucije, podržavajući prava svojih građana i stjecajući povjerenje međunarodne zajednice. Bilo je zajamčeno opće pravo glasa, uključujući pravo glasa žena.

Vlada je formirana na temelju odgovornosti i podjele vlasti, a azerbajdžanski parlament bio je demokratski izabran, višestranački i uistinu zastupničko zakonodavno tijelo, prvo takve vrste na cijelom muslimanskom istoku. U dvogodišnjem mandatu Republikom je upravljalo pet izvršnih kabineta, a Parlament je održao 155 sjednica i raspravljao o više od 240 prijedloga zakona. Još jednim vitalnim stupom procesa izgradnje države bilo je uspostavljanje Žalbenog vijeća, što je u stvari predstaljalo stvaranje  modernog pravosudnog sustava, koji mogao kontrolirati ovlasti Parlamenta i Kabineta ministara.

Novoformirana Republika primarnom brigom je učinila obrazovanje, što na kraju rezultiralo osnivanjem Državnog  sveučilišta Baku. Unatoč ekonomskim i političkim poteškoćama s kojima Republika bila suočena, ona je težila dugoročnom ulaganju u ljudski kapital osiguravajući stotinama mladih studenata stipendije za studiranje na vodećim europskim sveučilištima. Azerski je proglašen službenim jezikom, usvojeni su državna trobojnica i himna, uspostavljene su suvremeno kazalište i opera, tiskane su azerbajdžanske poštanske marke te izdana nacionalna azerbajdžanska valuta - Manat.  

Kako je navedeno u Deklaraciji o neovisnosti, uspostavljanje prijateljskih odnosa sa svim narodima, posebno susjednim narodima i državama, određeno je kao jedan od vanjskopolitičkih prioriteta Azerbajdžanske Demokratske Republike.

Prvi veliki proboj u diplomatskim odnosima dogodio se kada je parlamentarna delegacija Azerbajdžana  otputovala u Pariz s glavnim ciljem – dobiti međunarodno priznanje Azerbajdžanske Demokratske Republike. Članovi delegacije na Pariškoj mirovnoj konferenciji impresionirali su strane dostojanstvenike svojim idejama o slobodi, pravu i pravdi. De-facto jednoglasno priznanje neovisnosti Azerbajdžana bilo je postignuto, a azerbajdžanska misija dobila poziv u Vrhovno vijeće Pariške mirovne konferencije. Nakon što priznanje bilo utvrđeno, vladin fokus usmjerio se prema izgradnji kompetentnog diplomatskog korpusa.

1919. godine, kada je Azerbajdžanska diplomacija poduzela svoje prve korake, nastale su diplomatske misije 16 država, koji su djelovali u Bakuu, uključujući SAD, Veliku Britaniju, Francusku, Italiju, Švedsku, Švicarsku, Belgiju, Iran, Poljsku i Ukrajinu. Diplomatske misije i generalni konzulat Azerbajdžanske Demokratske Republike uspostavljeni su u Turskoj, Iranu, Gruziji, Ukrajini, Armeniji i drugim zemljama.

Invazija boljševika u travnju 1920. neovisnost ADR-a je stavila van snage. Kao nasljednik Azerbajdžanske Demokratske Republike, Republika Azerbajdžan svoju neovisnost je obnovila 1991. Poteškoće s kojima se suočila Azerbajdžanska Demokratska Republika, uključujući armenske teritorijalne zahtjeve i rat protiv Azerbajdžana, geopolitičke spletke, društveno-ekonomske probleme zahvatili su i Azerbajdžansku Republiku, otkada je ona povratila svoju neovisnost 1991. godine. 

Danas Republika Azerbajdžan kao neovisna, suverena i demokratska zemlja ostvaruje težnje i ideale Azerbajdžanske Demokratske Republike. Politike koje su se provodile razvijale su osjećaj nacionalnog identiteta oživljavajući duboka povijesna i kulturna sjećanja te usađujući čvrsto uvjerenje za očuvanje i jačanje neovisnosti i državnosti.