26. veljače 2021. obilježava se 29. obljetnica genocida u Khojalyju koji su armenske oružane snage počinile tijekom armenske agresije na Azerbajdžan.

Okupacija Khojalyja, najozbiljnija tragedije Prvog rata u Karabahu, postala je jedan od najozbiljnijih zločina protiv civilnog stanovništva tijekom desetljeća armenske agresije na Azerbajdžan.  

Prije sukoba, broj stanovnika ovog grada, smještenog u azerbajdžanskoj regiji Nagorno-Karabah, brojao je 7000 ljudi. Od listopada 1991. godine grad Khojaly, u potpunosti okružen armenskim oružanim snagama, bio je izložen masovnim topničkim udarima, a u noći s 25. na 26. veljače 1992., uz pomoć 366. motorizirane pješačke pukovnije bivšeg SSSR-a, armenske oružane snage zauzele su ovo naselje. Nakon potpunog uništenja grada Khojalyja, napadači su s okrutnošću počinili masovna ubojstva njegovog civilnog stanovništva.

Kao rezultat genocida u Khojalyju, 5379 stanovnika grada su bili prisilno prognani, 1275 je odvedeno kao taoci (sudbina njih 150, uključujući 68 žena i 26 djece, još uvijek nije poznata), 487 ljudi je ozlijeđeno, 8 obitelji je potpuno istrijebljeno, 130 djece izgubilo je jednog a 25 djece - oba roditelja, 613 ljudi, uključujući 63 djece, 106 žena i 70 starijih osoba zvjerski su ubijeni.

Sve dostupne činjenice tragičnih događaja u Khojalyju uvjerljivo dokazuju da zločini počinjeni u ovom azerbajdžanskom gradu nisu bili samo slučajan čin, već sastavni dio politike sustavnog nasilja koje je provodila Armenija. Ciljano ubijanje civila u Khojalyju bilo je zločin počinjen na etničkoj osnovi, jer je bio usmjeren na masovna ubojstva Azerbajdžanaca na temelju njihove etničke pripadnosti.

Genocid u Khojalyju i drugi ratni zločini koje je Armenija počinila tijekom agresije na Republiku Azerbajdžan predstavljaju zločine protiv mira i čovječnosti, a također predstavljaju i grubo kršenje ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava, posebno Ženevskih konvencija iz 1949., Konvencije o sprečavanju i kažnjavanju zločina genocida, Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima, Međunarodnog pakta o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, Konvencije protiv mučenja i drugih okrutnih, neljudskog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja, Međunarodne konvencije o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, Konvencije o pravima djeteta i Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Trenutno su nacionalna zakonodavstva 17 zemalja, kao i 24 države Sjedinjenih Američkih Država, usvojila rezolucije i odluke kojima se osuđuju masovna ubojstva civila u Khojalyju i kvalificiraju ih kao zločin protiv čovječnosti. Genocid u Khojalyju također je snažno osuđen u rezolucijama i izjavama Organizacije za islamsku suradnju i Vijeća za suradnju država turkijskog govornog područja.

U svojoj presudi od 22. travnja 2010. godine, Europski sud za ljudska prava donio je važan zaključak u vezi s genocidom u Khojalyju, kvalificirajući ponašanje umiješanih u ovaj zločin kao "djela posebne težine, ekvivalentna ratnim zločinima ili zločinima protiv čovječnosti".

Pored odgovornosti Republike Armenije u vezi s aktivnostima protivnim međunarodnom pravu, u skladu s uobičajenim i ugovornim normama međunarodnog kaznenog prava, radnje počinjene u kontekstu oružanog sukoba, uključujući u Khojalyu, smatraju se međunarodnim kaznenim djelima. Oni koji su uključeni u ta djela, kao i njihovi saučesnici i oni koji su im pomagali, također snose osobnu odgovornost.

U svom intervjuu britanskom novinaru Thomasu de Waalu, Serzh Sargsyan, bivši ministar obrane Armenije, koji kasnije postao predsjednik ove zemlje, otvoreno je priznao što je učinio, cinično izjavivši: „Prije Khojalyja, Azerbajdžanci su mislili da mi se šalimo s njima. Vjerovali su da su Armenci narod koji neće moći podići ruku protiv civilnog stanovništva. Uspjeli smo razbiti ovaj [stereotip]". (Thomas de Waal. Crni vrt: Armenija i Azerbajdžan između mira i rata. Moskva, "Tekst", 2005., str. 152).

Ciljane napade na civilno stanovništvo Azerbajdžana i zločine protiv čovječnosti Armenija je nastavila i tijekom Drugog rata u Karabahu 2020. godine. Armenija, namjerno udarajući na civilno stanovništvo i civilnu infrastrukturu azerbajdžanskih gradova poput Ganje, Barde i Tertera, smještenih na znatnoj udaljenosti od ratnog područja, kao i 1992. godine, pribjegla je sličnoj taktici zastrašivanja i terora, ali ovaj put uz upotrebu modernih vrsta oružja i raketnih bacača, što je dovelo do masovnih ubojstava civila. I genocid u Khojalyju 1992. i raketno bombardiranje civila 2020. godine karike su u istom lancu ciljane politike Republike Armenije za uništavanje civilnog stanovništva Azerbajdžana.

Republika Azerbajdžan vjeruje da će dosljedne mjere poduzete na nacionalnoj razini, kao i u okviru trenutnog međunarodnog prava, poslužiti za zaustavljanje nekažnjavanja i izvođenje pred lice pravde odgovornih za teške zločine počinjene tijekom armenske agresije na Azerbajdžan.