Genocid, koj su Armenci krajem 20. stoljeća počinili u azerbajdžanskom gradu Khojaly, smatra se jednim od najtežih zločina protiv čovječnosti. Khojaly se ne razlikuje od užasnih tragedija Katyna, Lidica, Oradour-sur-Glanea, holokausta, Songmyja, Ruande i Srebrenice, koji su zauvijek urezani u pamćenje ljudi. Te su zločine u povijest ratova ušle kao genocide nad civilima koji su potresli svijet.

Počinivši genocid u Khojaliju s krajnjom okrutnošću i mučenjima, Armenci su željeli izbrisati drevna azerbajdžanska naselja jer je to bila drevna zemlja, a Khojaly se razlikovao od ostalih područja po njegovim povijesnim i kulturnim spomenicima.

Četiri mjeseca prije nego što se dogodila tragedija - krajem listopada 1991. godine - sve su ceste do grada bile zatvorene, a Khojaly je zapravo bio pod opsadom. Dana 2. siječnja, obustavljena je opskrba Khojalyja električnom energijom. Khojalyove veze s drugim dijelovima Azerbajdžana bile su odrezane, a jedinim načinom dolaska u grad bio je helikopter. Ali nekoliko mjeseci kasnije helikopterska veza također bila odrezana.

Noću s 25. na 26. veljače 1992. armenske snage okružile su Khojaly s 10 tenkova, 16 oklopnih  nositelja, devet pješačkih borbenih vozila, 180 vojnih stručnjaka i postrojbama 366. motorizirane  pješačke pukovnije, koja je bila dio 23. divizije 4. armije SSSR-a razmještene u gradu Khankandi. Naoružani najsuvremenijim oružjem, Armenci su sravnile Khojaly sa zemljom. Grad je uništen i spaljen vojnom tahnikom, a njegovi su civili ubijeni s krajnjom okrutnošću. Većina njih je bila obezglavljena, s izvađenim očima, skalpirani i spaljeni žive.

Službene brojke dokazuju da je kao posljedica genocidnog djela u Khojalyu ubijeno 613 osobe, uključujući 106 žena, 63 djece i 70 staraca.

- 8 obitelji je potpuno istrebljeno;

- 56 ljudi mučeno je do smrti;

- 25 djece izgubilo je oba roditelja;

- 487 osoba je postalo invalidima, uključujući 76 maloljetnika;

- 1.275 ljudi su postali taoci;

- sudbina 150 ljudi još uvijek nije poznata.

Nečovječna i bez presedana okrutna djela  armenskih snaga protiv azerbajdžanskih civila u Khojalyu istaknuta su vodećim svjetskim medijskim agencijama ubrzo nakon tragedije.

Časopis "Valeurs Actuelles", sa sjedištem u Francuskoj, dom velikog armenskog lobija, u svojem izdanju od 14. ožujka 1992. godine pisao je o najsuvremenijem vojnom naoružanju i plaćenicima Armenaca: "U ovoj" autonomnoj regiji "armenske oružane snage zajedno s domorocima Bliskog Istoka imaju najmoderniju vojnu opremu, uključujući i helikoptere. ASALA ima vojne baze i skladišta streljiva u Siriji i Libanonu. Armenci su uništili Azerbajdžance Karabakha provođenjem krvavog pokolja u više od 100 muslimanskih sela",

Novine "Le Monde" (Pariz), 14. ožujka 1992. godine: "... Strani novinari u Agdamu među ubijenim ljudima vidjeli su žene i troje skalpirane djece s iščupanim noktima. Ovo nije azerbajdžanska propaganda, već stvarnost."

"The Sunday Times" (London), 1. ožujka 1992. godine istaknuo je zlodjela koju su Armenci počinili protiv Azerbajdžanaca: "Preživjeli su izvijestili kako su armenski vojnici pucali i proboli bajonetima više od 450 Azera, mnoge od kojih su žene i djeca, koji su bježali od napada na njihov grad. Stotine, možda tisuće, nestale su i vjerojatno su mrtve." Oni su pucali, pucali, pucali," rekli Razia Aslanova, koja je stigla u Agdam s drugim ženama i djecom koji su prošli kroz armenske linije. Rekla je da su njezin muž, šurjak i njezin zet masakrirani pred njom, dok joj je kći nestala (83).

 “Washington Post” (USA), izdanje od 28. veljače 1992., “The Sunday Times” izdanje od 1. ožujka 1992. i časopis “Crual L'Eveneman” (Pariz), izdanje od 25. ožujka i niz drugih publikacija pružili su znatne dokaze o velikim razmjerima napada na Khojaly od strane armenske vojske, s njihovom modernom vojnom opremom, kao i o uništavanju desetaka azerbajdžanskih obitelji.

Upoznavanje svijeta s istinom o genocidu u Khojalyju

Razotkrivanje počinitelja ovog genocida i promicanje svijesti međunarodne zajednice o ovom zločinu postavljeno je kao jedan od ključnih prioriteta vanjske politike Azerbajdžana. Neprekidno se provode mjere s ciljem upoznavanja svijeta sa stvarnošću Khojalya, povećanja međunarodne svijesti i osiguranja objektivnog priznanja genocida.

8. svibnja 2008. godine, kada se obilježavala obljetnica okupacije grada Shusha, Generalna koordinatorica Foruma za dijalog i suradnju Islamske konferencije, gđa Leyla Aliyeva, pokrenula je kampanju "Pravda za Khojaly", koja je stupila na snagu u veljači 2009. godine. Primarni cilj međunarodne promotivne kampanja podizanja svijesti "Pravda za Khojaly" jest prepoznavanje genocida u Khojalyju od strane svjetske zajednice, osiguranje moralnog i političkog priznanja ovog masakra na međunarodnoj razini i komemoracija žrtava ove tragedije.

Prvi korak k postizanju priznanja Khojaly genocida u SAD-u je poduzet 25. veljače 2010. Na taj dan Zastupnički dom države Massachusetts usvojio je rezoluciju o prepoznavanju pokolja u Khojalyju. Zastupnički domovi više od deset država u Sjedinjenim Američkim Državama, naime, Arkansas (08.02.2013.), Connecticut (16.04.2013.), Georgia (24.02.2012.), Indiana (03.03.2014.), Maine (13.03.2012.), Massachusetts (25.02.2010.), New Jersey (25.02.2012.), New Mexico (28.01.2013.), Oklahoma (20.02.2013.), Pennsylvania (20.03.2013. i 02.03.2015.), Tennessee (19.03.2013), Texas (03.03.2011.) i Zapadna Virginija (03.04.2013.) usvojili su relevantne dokumente koji priznaju i obilježavaju Khojaly genocid.

Dana 20. prosinca 2011. godine, Zastupnički dom Meksičkog kongresa donio je rezoluciju oštro osuđujući okupaciju azerbajdžanskih teritorija i masakr u Khojalyju od strane armenskih oružanih snaga.

Dana 1. veljače 2012. Senat Pakistana usvojio je rezoluciju o priznanju genocida u Khojalyju. U rezoluciji Odbor za vanjske odnose osudio je genocid nad civilima.

Nakon što je Meksiko priznao genocid u Khojalyju, druga zemlja u Latinskoj Americi je bila Kolumbija, čiji senat je usvojio rezoluciju 23. travnja 2012. godine.

Dana 28. svibnja, Senat  Jordana je dao izjavu o genocidu u Khojalyju.

13. lipnja, parlament Perua je donio rezolucije o Armensko-azerbajdžanskom sukobu u Nagorno-Karabakhu i Khojaly genocidu.

Dana 13. kolovoza, Narodna skupština Paname donijela je rezoluciju br. 4 "O okupaciji azerbajdžanskih teritorija od strane armenskih oružanih snaga". Rezolucija je snažno osudila pokolj koji je agresor počinio u Khojalyju.

Dana 17. siječnja 2014. Nacionalni kongres Hondurasa usvojio je rezoluciju br. 333-2013 kojom se priznaje okupacija azerbajdžanskih zemalja i genocida u Khojalyju. Rezolucija je odobrena od strane predsjednika i tajnika Nacionalnog kongresa.

Dana 1. rujna 2014. Odbor za vanjske poslove Narodne skupštine Sudana usvojio je rezoluciju, priznajući krvave događaje koji su se 1992. godine dogodili u azerbajdžanskom gradu Khojaly kao čin genocida i zločina protiv čovječnosti.

Češka Republika je bila prva država članica Europske unije koja je službeno osudila Armeniju zbog ubojstva civila u Khojalyju i prepoznala te događaje kao zločin protiv čovječnosti.

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine 26. veljače 2013. godine je velikom većinom donijela rezoluciju “O priznavanju i poštivanju suvereniteta i teritorijalnog integriteta Republike Azerbajdžan”, koja osuđuje agresiju Armenije na Azerbajdžan i Khojaly genocid.

Dana 29. siječnja 2015. predsjednik Izraela Reuven Rivlin spomenuo je genocid u Khojalyju zajedno s ostalim genocidima i masakrima dok se obračao Generalnoj skupštini UN-a u obilježavanju Međunarodnog dana sjećanja na žrtve holokausta.